Iako od polušpilje, staništa krapinskih neandertalaca, na Hušnjakovu nema gotovo nikakvih tragova – sveto je to mjesto razvoja ljudske vrste i magnet za dolazak mnogima.

Željeli smo lokalitetu ostaviti mjesta za njegovu auru i ne graditi u njegovom vidokrugu novi muzej, te smo u neposrednoj blizini pronašli udolinu sa potočićem na kojem se vjerojatno hladio i tažio žeđ i sam Krapinjak. Blizina bez vizualnog kontakta učinila nam se dovoljnom i potrebnom za tajnovitu i intrigantnu muzejsku igru.

Novi muzej postavljen je poprečno na smjer doline. On je pregrađuje i postaje njen novi završetak, vertikala koja se ne može zaobići, već se u nju može samo ući.